vaš omiljeni blog od 12.12.2006
.
12.12.2008.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.

24.11.08

utočište


"To je moj tata"... i umoran ko Bosna legao tati u krilo, sa slikom u ruci koju ni pod koju cijenu nije htio dati bilo kome, i za tren zaspao u njegovom krilu...

23.11.08

Mlaka, Lonjsko polje, 11/2008










umak za fiš


riba za fiš


Pričaju Momo (60god) (na slici) i Anđelko (49god) o dotičnoj iz sela koja ima 70 godina. Na Momino da je dobra, Anđelko kaže - a da je bar duplo mlađa. Na to će Momo - a neću ju kuvat!!!




Pisava razmišlja




kakvo sivilo - genijalno za suicidalni turizam - pomislih tada




ne baš ugodna, nabujala Sava


urbana legenda u neurbanoj sredini kaže: kad se pripiti ribari savom vraćaju kući, ispred crkve, "strahoviti" liman (vir koji nastaje zbog dubine save, na dotičnom mjestu i do 25 metara, drugi najveći na cijeloj savi, odmah poslije Kadra) vrti čamac u mjestu, pa je jednom jedan ribar rekao - "kakva selendra, a ćetrnajst crkava" :)


poludivlji konji novljanskog prisavlja

17.11.08

Boris Lavrenčić

Lampe






14.11.08

da bros



ell Pelle



mc Martin



ispricavam se svima koji su se mozda nasli uvrijedjenima!

10.11.08

observer

6.11.08

Maja

izlozba


guru of photography Dragan Matić


admin i Maja (photo by Marin Leko (the master of photography))



Maja




Maja (iopet)





Maja i tata






Maja i Marin







Maja loves Brchko







2.11.08

nema naslova


Procesi kojima smo izlozeni nimalo ne umanjuju nasu predvidivost. Da, bio sam na groblju slikat :P Snimio sam cetiri kvadrata. . ispricavam se, file-a. Kvadrati su otisli u povijest, zajedno s posljednjim dobrim aparatima. Onima o kojima smo mastali godinama; onima o kojima su i nasi mentori mastali godinama; onima koje smo nabavili iz osme ruke od nekog starijeg kolege kojem treba bas tih dvjesto maraka za neplacene racune; onima koji su se i tada nosili sa svojim godinama; onima u koje smo se zaljubljivali! Zasto? Jednostavno jer smo stigli; jer su aparati trajali. Njihovi nasljednici su bili samo malo brzi a sve je ostalo bilo isto. Ja danas imam nekoliko antikviteta; jedan je star dvadesetak, drugi ima pet, treci oko tri. i uopce ne znam sto cu s njima. Vec su pomrli ljudi koji su ih znali popravljat i radjaju se djeca onih koji za njih nisu ni culi. "Nekoc davno, zivjela je princeza koji je cijeeeeli svoj zivot slikala S JEDNIM APARATOM?!" wtf, a princeza? a jednim aparatom? Pa danas svaki SUSJED od fotoAMATERA koji drzi do sebe, kupuje novi aparat svakih deset mjeseci! A zasto? Valjda zato jer si zuti iz sobe u sobu salju mejlove i dogovaraju se koliko ce druge godine zaraditi; citaj: stare tehnologije nam uvalit..
Uopce nisam sve ovo mislio napisati. Samo nisam znao sto da napisem za naslov. I dalje ne znam.