vaš omiljeni blog od 12.12.2006.
12.12.2008.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.
27.11.08
26.11.08
24.11.08
utočište
23.11.08
Mlaka, Lonjsko polje, 11/2008
umak za fiš
riba za fiš
Pričaju Momo (60god) (na slici) i Anđelko (49god) o dotičnoj iz sela koja ima 70 godina. Na Momino da je dobra, Anđelko kaže - a da je bar duplo mlađa. Na to će Momo - a neću ju kuvat!!!
Pisava razmišlja
kakvo sivilo - genijalno za suicidalni turizam - pomislih tada
ne baš ugodna, nabujala Sava
urbana legenda u neurbanoj sredini kaže: kad se pripiti ribari savom vraćaju kući, ispred crkve, "strahoviti" liman (vir koji nastaje zbog dubine save, na dotičnom mjestu i do 25 metara, drugi najveći na cijeloj savi, odmah poslije Kadra) vrti čamac u mjestu, pa je jednom jedan ribar rekao - "kakva selendra, a ćetrnajst crkava" :)
poludivlji konji novljanskog prisavlja
17.11.08
15.11.08
14.11.08
10.11.08
6.11.08
5.11.08
2.11.08
nema naslova
Procesi kojima smo izlozeni nimalo ne umanjuju nasu predvidivost. Da, bio sam na groblju slikat :P Snimio sam cetiri kvadrata. . ispricavam se, file-a. Kvadrati su otisli u povijest, zajedno s posljednjim dobrim aparatima. Onima o kojima smo mastali godinama; onima o kojima su i nasi mentori mastali godinama; onima koje smo nabavili iz osme ruke od nekog starijeg kolege kojem treba bas tih dvjesto maraka za neplacene racune; onima koji su se i tada nosili sa svojim godinama; onima u koje smo se zaljubljivali! Zasto? Jednostavno jer smo stigli; jer su aparati trajali. Njihovi nasljednici su bili samo malo brzi a sve je ostalo bilo isto. Ja danas imam nekoliko antikviteta; jedan je star dvadesetak, drugi ima pet, treci oko tri. i uopce ne znam sto cu s njima. Vec su pomrli ljudi koji su ih znali popravljat i radjaju se djeca onih koji za njih nisu ni culi. "Nekoc davno, zivjela je princeza koji je cijeeeeli svoj zivot slikala S JEDNIM APARATOM?!" wtf, a princeza? a jednim aparatom? Pa danas svaki SUSJED od fotoAMATERA koji drzi do sebe, kupuje novi aparat svakih deset mjeseci! A zasto? Valjda zato jer si zuti iz sobe u sobu salju mejlove i dogovaraju se koliko ce druge godine zaraditi; citaj: stare tehnologije nam uvalit..
Uopce nisam sve ovo mislio napisati. Samo nisam znao sto da napisem za naslov. I dalje ne znam.
Subscribe to:
Posts (Atom)