vaš omiljeni blog od 12.12.2006
.
12.12.2008.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.

2.11.08

nema naslova


Procesi kojima smo izlozeni nimalo ne umanjuju nasu predvidivost. Da, bio sam na groblju slikat :P Snimio sam cetiri kvadrata. . ispricavam se, file-a. Kvadrati su otisli u povijest, zajedno s posljednjim dobrim aparatima. Onima o kojima smo mastali godinama; onima o kojima su i nasi mentori mastali godinama; onima koje smo nabavili iz osme ruke od nekog starijeg kolege kojem treba bas tih dvjesto maraka za neplacene racune; onima koji su se i tada nosili sa svojim godinama; onima u koje smo se zaljubljivali! Zasto? Jednostavno jer smo stigli; jer su aparati trajali. Njihovi nasljednici su bili samo malo brzi a sve je ostalo bilo isto. Ja danas imam nekoliko antikviteta; jedan je star dvadesetak, drugi ima pet, treci oko tri. i uopce ne znam sto cu s njima. Vec su pomrli ljudi koji su ih znali popravljat i radjaju se djeca onih koji za njih nisu ni culi. "Nekoc davno, zivjela je princeza koji je cijeeeeli svoj zivot slikala S JEDNIM APARATOM?!" wtf, a princeza? a jednim aparatom? Pa danas svaki SUSJED od fotoAMATERA koji drzi do sebe, kupuje novi aparat svakih deset mjeseci! A zasto? Valjda zato jer si zuti iz sobe u sobu salju mejlove i dogovaraju se koliko ce druge godine zaraditi; citaj: stare tehnologije nam uvalit..
Uopce nisam sve ovo mislio napisati. Samo nisam znao sto da napisem za naslov. I dalje ne znam.