



Nakon nekog vremena, spavali smo svi. Pa cak i oni.

(on nije. majke mi.)



Mene se pak najvise dojmilo kad je vjecno razjarena masa prilikom pustanja himne pocela padati u delirij.
fotofilozofski blog otvoren svima koji zele podijeliti svoje fotografije i svoje misli. photo-phylosophic blog - share your photographs and your thoughts.
đuskanje na đipsije




Nakon nekog vremena, spavali smo svi. Pa cak i oni.

(on nije. majke mi.)



Mene se pak najvise dojmilo kad je vjecno razjarena masa prilikom pustanja himne pocela padati u delirij.
boze (sa)cuvaj...
doaf
dugave open air festival
glavna publika - djeca iz osnovne skole u cijem dvoristu se cijeli dogadjaj zbivao... pun qrac djece alternativnih zivotnih usmjerenja koji su pogajuci gurali sve oko sebe i prolijevali moje (lose) pivo za koje je bilo potrebno cekati u redu predugo...pa taman kad ga dobijete ponovo u red po novo. kakva muzika (meni nepoznata - ah, da je bio zera mogli smo i koju rakiju zajedno potegnut), takva i atmosfera, moje raspolozenje pa i fotke... razocaravajuce.
U sjecanje na...

Nedavno su u mojoj siroj familiji umrle dvije osobe... jedna mladja i od mene, druga nesto starija... obje su umrle iznenada i svi smo ostali zateceni... Mene je iznenadio izostanak emocija kad sam cula za obje smrti...i evo tek me sad stizu cudni osjecaji i razmisljanja... s malo zakasnjenja. Oba sprovoda su bila prepuna bijelih ruza.
Izgleda da nikad nismo spremni za kraj.. Cudno je to.. jel moguce da su jednostavno 'nestali' ili pak postoji mogucnost da su jos uvijek 'negdje' i smiju se mojim fotkama...? Ili je to to? Nekako ne zelim prihvatiti da je sve sto nam se dogadja ograniceno na Zemlju. Nitko ne zna... mozda smo svi u zabludama... ali ja cu ipak zivjeti sretna u svojim uvjerenjima da smrt ipak nije kraj...
Retro()spektiva




