vaš omiljeni blog od 12.12.2006.
12.12.2008.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
2 comments:
jedna bi bila sasvim dovoljna, prva. dovoljno Capa-ovska ("ako nemas dobru fotku znaci da nisi bio dovoljno blizu"); druga mi je previse drugacija, dobra-odlicna ali mi se ne uklapa; treca je previse novinska (prekrupan kadar, prenaglasena grimasa) i cetvrta je cista sadrzajna provokacija s (istina) jednostavnom i najklasicnijom od svih, kompozicijom
1. i ova predstava nudi mnoštvo provokacija i rješenja, nisam još našao "pravu" fotku za nju.
2. teatarska fotografija, pogotovo ako fotkaš za vrijeme predstave ima drugačije zadatosti od novinarske, ili čiste estetske.
3. probleme kazališne fotografije je komplementarnost, jer od promatrača zahtijeva i poznavanje predstave, pisca, njegova djela i vremena u kojem i za koje je vrijeme stvarao. tek u tom suglasju, fotka zvuči svom snagom, naravno, ako si pogodio pravi tonalitet.
5. i nema šetnje za vrijeme predstave, ponavljanja kadrova, šklocanja kad je tišina...
Post a Comment