vaš omiljeni blog od 12.12.2006
.
12.12.2008.
Prosle su tocno dvije godine i jedan dan od nesluzbene pive u jednom zagrebackom kaficu u kojemu je cetvero ljudi s istom vizijom lupilo (kriglom) po stolu i u plastelinu fotografskog zajednistva oblikovalo ovaj blog. Sam je blog napravljen te noci, 12.12.2006. Pocetna, buntovna ideja vremenom je prerasla u ozbiljnu fotofilozofsku zajednicu s vise od 1100 postova.

31.8.09

Posljednji otkucaji ljeta



Rab, 2009.

5 comments:

Dario Grzelj said...

prvo PRVO sto mi je proslo kroz glavu je da mi smeta to plovilo. onda sam ti vec poceo pisati da uzmes komad papira i prekrijes desnu stranu i maknes samo camac da ispadne kocka,, i opce ne izgleda lose ali onda pak smetaju spage. na kraju ispada da ne moze bolje. covjek bi bio presitan da si hvatala cijeli camac a da je skroz krupno ostalo bi bez konteksta...

Marina Ćosić said...

i sta bi na kraju?

Dario Grzelj said...

ako je ovo cijela fotka, ili bih ostavio ovako ili kropao na kvadrat i u ps obrisao spage

Marina Ćosić said...

Geezz...
Ajde de... brisi spage...

Meni se svidja ovakva kakva jest.

dr.OT said...

Dario Grzelj said...
'prvo PRVO sto mi je proslo kroz glavu'


...Some of the bad things about my head are genetic, and hence beyond my control: It's too large for one thing. I wear size 8 ¾ hats, which means 'extra large' usually just rolls across the top of my head. Oddly, given the Astrodome-like dimensions of my skull, my ears are too small, and so I can't use ear-buds. I also have trouble with big, old school over-the-entire ear headphones, because they won't extend far enough to be comfortable and also they wander around my head trying to find my tiny ears to hold onto. My genetics also felt compelled to make my head sprout bright orange hair in such quantities that I had to have my hair thinned periodically as a child...