istok i zapad ...

kanu glavu čuva

U sjecanje na...

Nedavno su u mojoj siroj familiji umrle dvije osobe... jedna mladja i od mene, druga nesto starija... obje su umrle iznenada i svi smo ostali zateceni... Mene je iznenadio izostanak emocija kad sam cula za obje smrti...i evo tek me sad stizu cudni osjecaji i razmisljanja... s malo zakasnjenja. Oba sprovoda su bila prepuna bijelih ruza.
Izgleda da nikad nismo spremni za kraj.. Cudno je to.. jel moguce da su jednostavno 'nestali' ili pak postoji mogucnost da su jos uvijek 'negdje' i smiju se mojim fotkama...? Ili je to to? Nekako ne zelim prihvatiti da je sve sto nam se dogadja ograniceno na Zemlju. Nitko ne zna... mozda smo svi u zabludama... ali ja cu ipak zivjeti sretna u svojim uvjerenjima da smrt ipak nije kraj...

Retro()spektiva

Koliko cesto razmisljam(o) o proslosti, o postupcima, sto svojim sto tudjim, s ciljem da izvucem() pouku? Razmisljam() li 'sta bi bilo da je bilo' ili realno razmislim() o svemu, skuzim da su se neke stvari mogle drugacije rijesiti, ni bolje ni losije, nego jednostavno mudrije.. Blizi se moj rodjendan, pa obicno u to vrijeme pogledam iza i prisjetim se gdje sam bila i sta radila..



Kome nisam pomogla, a mozda sam mogla...



Koliko puta nisam vidjela ljepotu pred sobom... iz bilo kojih razloga..



Sta sam sve propustila...



Koliko si cesto dopustila uzivanje u stvarima koje stvarno volim...



Sta i koga sam sve ostavila za sobom da bi krenula u novo i nepoznato...



Koliko sam puta bila zbunjena i neodlucna... i koliko sam pravih odluka donijela..



Koliko sam puta bila zaslijepljena.... (jednom.).. i koliko su se moja razmisljanja promijenila...




I koliko sam samo zivaca, vremena, strpljenja i goriva potrosila na jebene zagrebacke guzve??

ahahahah haaaaa (2)

ja vise ne mogu ni pisati komentare na fg! pozivam ovim putem Mišu (jer drugacije ne mogu) da se ocituje o toj svojoj odluci pa da zakopamo ratnu sjekiru (po drugi ili koji vec put)

mir mir

ava ava

krava krava

:)

još samo malo