Nedavno sam ostvarila dugo iscekivanu zelju i posjetila dzamiju... Otisle kuma i ja na nas Uskrs u dzamiju usred naseg rodnog grada.. Zanimljivo je da je na tom mjestu prije rata bila glavna dzamija u gradu, koja je srusena cim su se stvari pocele zakuhtavati. Sravnjena je sa zemljom i na tom mjestu je posadjeno 50 ruza za Milosevicev 50. rodjendan... Tako je bilo i po zavrsetku rata. Kad sam se nakon odredjenog vremena ponovo provozala gradom, na to mjesto su ponovo vratili dzamiju, ovaj put puno vecu, masivniju i ljepsu. Otada sam je gledala i smisljala kako uci unutra.
Kuma i ja smo se okurazile rakijom, i s obzirom da ne znamo skoro nista o islamskim obicajima, krenule polako obilaziti dzamiju... pa oko nje, pa oko ulaznih vrata, pa unutra...malo po malo... izlazi neka zena i prije nego smo bilo sta pitale, ona nama 'udjite cure, udjite..'... mi zbunjene lagano... kao 'pa jel smijemo?'... 'mozete,mozete... evo tu vam je imam efendija pa pitajte njega sta vas zanima...'. I tako se nas dvije izule na samim vratima (bilo nam je dopusteno uci na ulaz za muskarce... samo jednog dana u tjednu, na njihov najveci vjerski obred, zene ulaze na poseban ulaz....inace se ne obraca na to toliko paznje)... i usle unutra. Unutra par staraca i imam efendija s kojim smo se uspjele raspricati, postavljale mu pitanja naizmjenicno i dotakli se uglavnom svega sto nas je zanimalo... polozaju zena u islamu, vjerskim ratovima, terorizmu i fanaticima, njihovim najvecim grijesima... i mogu reci da sam bila iznenadjena njegovim razmisljanjem i stavom prema spomenutim temama... islam se u zadnje vrijeme povezuje najcesce upravo s vjerskim ratovima i terorizmom sto je daleko daleko od njihovih iskonskih vjerskih uvjerenja... sve to skupa me jos vise zaintrigiralo i sad tek krecem na put prema otkrivanju Islama..
